Dugo je komšija Kruško u dvorištu čuvao svoje magično drvo kruške,kao i tajnu spravljanja rakije.Rakije,tako ukusne i mirisne da je u komšiluku nastala prava hipnotišuća pomama za njom,toliko velika da je Kruško, u pitomoj ljubavi prema svom miru,odlučio da preseli svoje svoje drvo i svoje umijeće u naše krajeve.To posebno drvo smo sakrili među našim voćnjacima,a Kruškinu ljubav prema harmoniji,slatkoći i mirisu života pretočili u ovu posebnu rakiju.