Za razliku od čuvenog komšije koji je svoj mir ponašao bijegom u mirnije krajeve,komšinica Kajsija nije htjela tako olako da se odrekne gradskog života,svojih druženja i razgovora sa prijeteljicama,najbolje mode,šepurenja ulicama od granitinih ploča i svih ostalih povlastica koje jedan velegrad može da pruži.Naša Kajsija,inspirisana i hipnotisana komšiničim urbanim (a pomalo u ruralnim) načinom života,voli da se u najboljem svjetlu pokaže u društvu drugih,da bude najglasnija,najviđenija i naravno najčešći predmet ogovaranja.